Životinje su oduvijek bile članovi gospodarstava te su imale svoju ulogu u svakodnevnim aktivnostima. Radi dozivanja, usmjeravanja, poučavanja i dresiranja životinje ili radi prepoznavanja ili razlikovanja određene jedinke ljudi su životinjama nadijevali imena.
Osobna imena i imena životinja razlikuju se po tome što ljudi koji nose isto ime nemaju iste osobine ili značajke, dok životinje imenovane određenim imenom najčešće imaju slične ili iste značajke (npr. Plavka je svijetle dlake, Cveta ima biljeg u obliku cvijeta itd.). Dakle, zoonimi su sličniji osobnim nadimcima nego osobnim imenima.
U tradicijskoj zoonimiji najslabije je razvijen sustav imena životinja koje žive najkraće i uz koje se čovjek najslabije veže (npr. peradi), dok su među najrazvijenijima sustavi imena životinja koje žive mnogo duže te se vlasnici s njima više emotivno vežu (npr. goveda i konji).
U tradicijskome imenovanju životinja najčešća su imena izravno motivirana nazivima za boje, što dokazuje da leksik ruralnih krajeva ima vrlo bogat fond riječi koje se odnose na boje. Na bijelu boju uz očekivanu osnovu bijel- (konj Bijelac, krave Bela i Belina, ovan Bjelin) upućuje i osnova germanskoga podrijetla schimmel, odražena u imenu konja Šiml. Dlaku u nijansama žute (zlatne, plave) boje imaju konji Žutko, Zlatko, Plavac, Plavko, Đogat (< tur. gök ‘plav, svijetao, bistar’; tur. at ‘konj’), kobile Zlatuša i Šarga (< mađ. sárga ‘žut’), krave Žutava, Žutulja, Zlatova,Plaveka, Plavuška, ovce Žutka, Zlatna itd. Na crvenu, riđu ili rumenu dlaku životinja upućuju imena motivirana slavenskim osnovama crljen- (krava Crlja), crven- (krava Crvenka), riđ- (konj Riđan i krava Riđavica), rumen- (krave Ruma i Rumenka), rus- (krava Rusulja i ovca Rusa), rd- (krava Rdeška), rud- (krava Rudova), ali i imena iz kojih se može iščitati utjecaj drugih jezika (Alat (< tur. al ‘crven, rumen, ružičast’), Fuks (< njem. Fuchs ‘riđan, riđi konj’)). Ako je životinja bila smeđe boje, njezino je ime nastalo od osnove mrk- (kobile Mrkolasta, Mrkuša, krava Mrkulja, ovan Mrkin) ili, rjeđe, od arhaične slavenske osnove gnjed- (krava Gnjedica). Imena nastala od neslavenskih pridjeva koji znače ‘smeđ’ nose konj Pram (< njem. braun) te krave Barna (< mađ. barna) i Bruna (< tal. bruno). Imena pak Sivac, Surko, Zelenko (konji), Luga, Sivka, Surava (krave) te Zeljavka (ovca) upućuju na to da te životinje imaju dlaku neke nijanse sive (ili sivo-zelenkaste) boje. Dojmljiv je broj različitih zoonimskih osnova koje odražavaju crnu boju: slavenskoga su podrijetla crn- (Crnka, Crnava), čad- (Čadova), gal- (Galin, Gala), gar- (Gara, Garin), saj- (Sajka), vran- (Vranac, Vranjin), a inojezične rum. laiu ‘crn’ (Lajko) te mur ‘crn’ (Mura). Šaren izgled dlake može se iščitati iz imena Šarac, Šarulja, Perava (< perav, perast ‘koji ima mrlje’), Pjegavi, Perga i Pirka (< pergav/pirgav ‘pjegav’), Pisanka (< pisani ‘šaren’), Cifra (< mađ. cifra ‘ukras’), Šeka (< njem. scheckig ‘šaren’) i Tarka (< mađ. tarka ‘šaren’). Imena mogu odražavati i postojanje specifičnih obilježja na tijelu, npr. u obliku cvijeta (Cvjetko, Cveta), mrlje ili pruge (konji Brnja (< brnja ‘bijelo polje dlake između nozdrva’), Lisac (< lisa ‘bijelo polje dlake koje se proteže duž nosne kosti, od čela do nozdrva’), Zvjezdasta, krave Čugeka (< čuga ‘lisa’), Granova, Lisa, Štitulja, Zvezda, ovce Grašo (< grašast ‘koji ima sitne crvene ili smeđe mrlje’), Krpa, Pikuša (< piknja ‘točka’), Pramenka, Zrnka) ili različitu boju određenoga dijela tijela (konji Putalj (< putast ‘bijelo polje dlake do putišta’), krave Čelava, Krilava, Ljubova (< ljubast ‘koji ima manji dio svjetlije dlake, obično na glavi ili nogama’), Putova, Ramuška, ovce Bjelonosa, Griva, Ljuba).
Neka imena upućuju na veličinu ili konstituciju tijela (konji Bujko (< bujan), Maleš, krave Širka, Visova, ovce Librica (< librast ‘mršav’), Visokin), veličinu i specifičan izgled organa ili dijela tijela (krave Budžulja (< budžulja ‘krava s malim rogovima’), Bura (< burav ‘nizak, a trbušast’), Rogava, Vimenka, Vratulja, ovce Čipa (< čipa ‘ovca s malim sisama’), Čula (< čulav ‘koji ima male, kratke uši’), Rogoša), kakvoću dlake (krave Runava, Svilenka, ovce Bundava, Rehulja (< rehav ‘koji ima rijetku vunu’)) te fizičke mane ili nedostatke (krave Čonka (< mađ. csonka ‘krnj, sakat’), Šula (< šušav ‘koji nema rogove’), Vrljava (< vrljav ‘razrok’), ovca Kusa (< kusast ‘koji je bez repa’) itd.).
Iz zoonima se mogu iščitati i posebnosti u ponašanju, snazi i načinu kretanja životinje (konji Hitri, Iskra (< iskri ‘živahan, žustar’), krave Beca (< becati ‘udarati, odgurnuti’), Prga, Šetava, Galjarda (< tal. gagliardo ‘jak, snažan’), ovce Lizika, Pljuska, Prokša (< prokšen ‘bezobrazan, drzak’), Preskakalica), odnosno vrijeme ili redoslijed u stadu u kojemu je životinja došla na svijet (konji Đurkan, Prvan, krave Jutrica, Ranka, Torkulja (< tork ‘utorak’), Zimulja, Zorka, ovce Špurica (< rum. spuriu ‘janje ojanjeno prije reda’), Trzin (< rum. tîrziu ‘kasno ojanjeno janje’), Vidovka).
Dio imena odražava odnos vlasnika prema životinji (konji Dildaš (< tur. dil ‘srce’; daş ‘drug, prijatelj’), Kedveš (< mađ. kedves ‘drag; ljubazan; lijep, simpatičan’), Milka, krave Dika, Dragulja, Radova) ili koje odražavaju ljepotu životinja (krave Gizdava, Krasulja, ovce Ljepovka, Ljepšan).
Određen dio imena metaforičkoga je postanja te se temelji na sličnosti životinja s riječima od kojih su nastala, a koja nisu imena. Među njima su izrazito obilno zastupljena imena motivirana nazivima drugih vrsta životinja (npr. konji Gavran, Labud, Lisjak, Muško (< muha), Sarvaš (< mađ. szarvas ‘jelen’), Škvorčasti (< škvorc ‘čvorak’), krave Lanova, Mujca, Srnava, Zekulja, Pauna, Ribica, Buba, ovce Birka (< mađ. birka ‘janje’), Jarebica, Mrava, Svraka), biljnim nazivima (konji Jabučasta, Ruža, Šavran, krave Breza, Dunja, Jagoda, Vijola, ovce Broća, Jabuka, Jelša, Smokvica) te ostalim riječima (konji Grošasti, Pepelko, Vugan (< vugast ‘koji je boje plijesni, pepeljast, siv’), krave Biserka, Đunđa (< mađ. gyöngy ‘biser; biserna ogrlica’), Kmica (< kajk. kmica ‘mrak’), Plamenka, ovce Čizma, Oćalinka). Većina imena iz te skupine također odražava boju dlake, postojanje kojega specifičnog biljega ili eventualno upućuje na kakvu specifičnost u ponašanju životinje. Zabilježena su i imena motivirana imenicama koje se odnose na ljude (npr. konji Bećar (< tur. bekār), Ficko (< mađ. fickó ‘frajer, dečko’), Vitez, krave Beba, Cura, Frajlja (< kajk. frajlja ‘gospođica, djevojka; pej. ženska osoba’ < njem.), Seka, Sultava (< tur.), ovce Bludnica, Divojčica). Iz takvih imena mogu se naslutiti karakteristike životinje ili posebnosti u njezinu ponašanju. Većina primjera odražava bliskost i nježnost vlasnika, odnosno ljudske osobine koje se u zajednici smatraju poželjnima i vrijednima.
U suvremenoj zoonimiji primjetan udio čine i imena motivirana antroponimima (npr. konji Branka, Davor, Frida, Jadranka, Olga, Šandor, krave Brena, Linda, Lupita, Regica). U starijoj građi takva su imena vrlo rijetka, što je dokaz da je imenovanje životinja antroponimima (čak i imenima estradnih ličnosti ili likova iz telenovela) novija tendencija.
U suvremeno doba suživot sa životinjama nije ograničen isključivo na seoska gospodarstva, pa na imena životinja nailazimo na svakome koraku. Usto, moderan način života podrazumijeva neograničen izvor inspiracije, pa u svakoj skupini zoonima možemo pronaći i pomodna imena.
Širenju novih tendencija u imenovanju životinja doprinose: književna djela, filmovi (likovi su psi Beethoven, Lassie, Perdita i Pongo, orka Willie, praščić Babe i sob Rudolf), serije (poznat je „inspektor” Rex), crtani filmovi (nezaboravni su mačci Tom, Silvestar i Garfield, miševi Jerry i Brzi Gonzalez, patci Paško i Dodo, Zekoslav Mrkva, kojot Mirko S. Zlikovski, prasica Pepa te bik Bus-Bus), pjesme, mediji općenito (slavni su ruski putnik u svemir – pas Lajka, američki svizac prognostičar Phil, legendarna hobotnica Paul koja je predviđala rezultate na Svjetskome nogometnom prvenstvu, rode Malena i Klepetan itd.), ali i životinje koje susrećemo u svakome zoološkom vrtu ili u susjedstvu...