Osobna imena
Osobna su imena ujedno najstariji hrvatski spomenici. Imena hrvatskih narodnih vladara prva su zapisana hrvatska osobna imena. Sve do prve polovice 10. stoljeća hrvatski su narodni vladari (i Hrvati općenito) nosili gotovo isključivo hrvatska narodna imena, najčešće dvočlana, od kojih je većina sadržavala tvorbeni formant -mir ‘velik, slavan’ (npr. Branimir, Krešimir, Trpimir, Vojnomir),koji se križao sa starijim tvorbenim formantom *-měr ‘svijet’ (npr. Gojmer, Putimer, Črnomer) ili -slav ‘slava’ (npr. Braslav, Miroslav, Radoslav, Tomislav, Višeslav). Najstarijemu sloju hrvatskih narodnih imena pripadaju i osobna imena nastala prema nazivima životinja (npr. Golub, Grlica, Hlap, Vuk) ili biljaka (Grab, Javor, Loza), ali i neka koja bismo teško danas nadijevali djeci (npr. Besrama, Bezuh, Dosro, Grdan, Hrnjak ‘zecousti’, Klempo, Koljibaba, Krivošija, Nedostoja, Poruga, Ukraden, Zlojutro).
Srednjovjekovna osobna imena Žan i Mia stare su romanske inačice svetačkih imena Ivan i Eufemija, a suvremena se istopisna osobna imena uglavnom smatraju pomodnim imenima.
Ipak, najčešća su u srednjovjekovlju bila osobna imena koja sadržavaju antroponimne osnove Mil-/Mio- (Milislav, Miloš, Milovan, Miodrag), Rad- (npr. Radomir, Radoslav, Radovan) i Vuk- (Vučina, Vujana, Vuko). Među prva potvrđena hrvatska narodna imena ubrajaju se i različita osobna imena koja sadržavaju etnonim Hrvat. Ona su u srednjovjekovlju potvrđena na povijesnome hrvatskom području od Bara u današnjoj Crnoj Gori do Istre te od Podrinja do Međimurja. Zbog ranoga doticaja s kršćanstvom Hrvati već od 9. stoljeća primaju i kršćanska imena: neka izravno iz grčkoga ili iz grčkoga kao jezika posrednika (npr. Ivan, Josip, Mihajlo/Mihovil, Tripun, Vlaho), a neka iz grčkoga jezika latinskim posredništvom (npr. Barbara, Bazilije, Bartolomej, Blaž, Gabrijel). Kršćanska imena kao što su Džore/Žuro ‘Juraj’, Menko ‘Dominik’, Vrsajko ‘Ursus’ ili Zvan/Žan ‘Ivan’ u hrvatski su jezik iz latinskoga ušla romanskim (uglavnom dalmatskim) posredništvom. Kršćanska su imena među Hrvatima prevladala tek u 16. stoljeću nakon što je Katolička Crkva naložila svećenicama da krštenici mogu ponijeti samo kršćanska imena.
Danas je najčešće hrvatsko muško ime Ivan, koje po popisu iz 2011. nosi 130 828 hrvatskih državljana. Hrvatska je inačica odraz hebrejskoga imena Jehochánán, što bi u prijevodu značilo‘Jahve je milostiv’. Zanimljivo je da su Hrvati donedavna u primorskim krajevima nosili i osobno ime Jovan,koje je ponajčešće odrazom talijanskoga imena Giovanni (većina hrvatskih čakavskih govora nema glas đ, nego je na njegovu mjestu glas j). Osobno je ime Jovan sa svojim inačicamameđu Hrvatima potvrđeno najkasnije u 15. stoljeću u Makarskome primorju, u istočnoj je Hercegovini zabilježeno još u 18. stoljeću, a među hrvatskim grkokatolicima i čakavcima, doduše izrazito rijetko, živi i danas. Među deset najčešćih muških osobnih imena u Hrvatskoj većina je kršćanskih (Ivan, Josip, Marko, Stjepan, Ivica, Ante i Nikola), dva su narodna (Tomislav, Željko) i jedno strano (Mario). Da će u idućih nekoliko desetljeća doći do određenih promjena u nadijevanju osobnih imena, potvrđuje činjenica da je 2000. – 2011. najčešće osobno ime novorođenčeta u Hrvatskoj bilo Luka. Ono se počelo češće nadijevati tek 1990. – 1999., a među deset najčešćih osobnih imena u prvih 11 godina 21. stoljeća čak je pet kršćanskih imena koja u 20. stoljeću nisu bila među najčešćima (uz osobno ime Luka tu su još Filip, David, Petar i Matej), samo su tri „tradicionalna” kršćanska imena(Ivan, Marko i Josip), jedno strano koje je dubinski kršćansko (Antonio) i jedno strano ime motivirano osobnim imenom vladara (Karlo). Narodna su imena izišla iz mode te nijedno od njih nije među najčešćima.
Najčešća muška imena u Hrvatskoj
| Osobno ime | Broj nositelja | |
| 1. | Ivan | 130 828 |
| 2. | Josip | 77 323 |
| 3. | Marko | 50 393 |
| 4. | Stjepan | 45 287 |
| 5. | Tomislav | 39 105 |
| 6. | Željko | 37 869 |
| 7. | Ivica | 35 909 |
| 8. | Ante | 35 457 |
| 9. | Mario | 32 708 |
| 10. | Nikola | 32 304 |
Najčešće je žensko ime u Hrvatskoj Marija te ga po popisu iz 2011. nosi 126 646 hrvatskih državljanka. Ono se dovodi u vezu s latinskim imenom Maria,koje potječe odhebrejskoga imena Miryām ‘opora, trpka’. Na hrvatskome se jugu (poglavito u Hercegovini i dalmatinskome zaleđu) ime Marija rijetko nadijevalo jer se smatralo da donosi nesreću. Treba spomenuti da još i danas supostoje istopisna osobna imena Mȁra i Mára, od kojih je prvo pokraćena inačica kršćanskoga imena Margareta, a drugo pokraćena inačica kršćanskoga imena Marija. Među deset najčešćih ženskih imena po popisu iz 2011. najviše je narodnih (Mirjana, Dragica, Nada, Ljubica i Vesna), četiri su kršćanska (Marija, Ana, Ivana i Katarina) te jedno pomodno (Marina). U razdoblju 2000. – 2011. dogodile su se korjenite promjene. Nijedno narodno ime više nije među 10 najčešćih, a od „tradicionalnih” su se kršćanskih imena zadržala tek tri (Ana, Marija i Ivana), četiri imaju dužu tradiciju u hrvatskim stranama (Lucija, Petra, Sara i Iva), dva se mogu smatrati hibridnima jer su po postanju strana, ali su bliska hrvatskim tradicionalnim imenima (Nika) ili apelativima (Lana), a jedno je strano (Ema).
Najčešća ženska imena u Hrvatskoj
| Osobno ime | Broj nositeljica | |
| 1. | Marija | 126 646 |
| 2. | Ana | 81 751 |
| 3. | Ivana | 49 943 |
| 4. | Mirjana | 29 319 |
| 5. | Katarina | 28 618 |
| 6. | Nada | 26 660 |
| 7. | Dragica | 25 952 |
| 8. | Ljubica | 24 557 |
| 9. | Vesna | 23 923 |
| 10. | Marina | 23 604 |
Treba napomenuti i kako postoje prostorne razlike poglavito utemeljene na štovanju različitih svetaca. Tako su u Istri razmjerno česta osobna imena Mauro i Mavro te Eufemija i Fumica, u Zadru Krševan i Stošija, Splitu Duje, Dubrovniku Vlaho, a u Kotoru Tripun. U pojedinim hrvatskim krajevima postoje „endemska” imena, kao što je Liberan na Pelješcu i Neretvanskoj krajini, Jenerož (lat. Generosius) na Hvaru, Bara i Barica u Hrvatskome zagorju itd. U nekim hrvatskim krajevima postoje i osobna imena koja bismo danas teško smatrali hrvatskim. Tako je u sjeveroistočnome Popovu u dubrovačkome zaleđu do 1990. bilo posve uobičajeno osobno ime Sava,koje se dovodi u vezu s kršćanskim imenom Sebastijan. Prostorne se razlike očituju i u činjenici da je u južnim hrvatskim krajevima Matija gotovo isključivo muško ime a u sjevernim često i žensko. Nadalje, osobna imena Anđa, Mara i Maša na jugu češće nose starice, a na sjeveru mlađe potomkinje doseljenika iz južnih krajeva. Našim bi predcima vjerojatno neobična bila neka hrvatska suvremena osobna imena kao što su Alison, Atila, Cinzia, Ea, Erol, Gzim, Ibolya, Iv, Li, Mentor, Miradije ili Tabita.
Imena blizanaca
Blizanci su već od rođenja, tj. od prirode, uspostavljeni kao par. Kao par doživljavaju ih i ostali, pa i sami roditelji. O tome svjedoči i vrlo često davanje imena blizanaca koja čine par, takozvanih „vezanih imena”.
Imena mogu biti izrazno vezana, tj. mogu počinjati istim slovom (Zoran i Zlatko), istim slogom (Marko i Matej), mogu se rimovati (Tanja i Sanja). Imena mogu biti vezana i mocijski, npr. Petar i Petra, Ivan i Ivana,te semantički, npr. Kuzma i Damjan (po svetcima zaštitnicima liječnika koji su, prema legendi, bili blizanci)ili Petar i Pavao (prema apostolima i utemeljiteljima kršćanske Crkve).
U davnijoj prošlosti običaj nadijevanja vezanih imena bio je snažnije izražen, pa je u nekim krajevima Hrvatske više od 50 posto blizanaca dobivalo takva imena. Tada su se ponajviše nadijevala kršćanska imena, npr. Marta i Marija, Ivan i Luka, Kuzma i Damjan, Mihael i Gabrijel. Nakon II. svjetskoga rata, a osobito 60-ih godina 20. stoljeća, češće se nadijevaju narodna vezana imena, npr. Miroslav i Tomislav, Jasna i Vesna, Željko i Žarko, a raznospolnim blizancimaimena Branko i Branka, Dragan i Dragica, Milan i Milica, Zoran i Zorica...
Nekoć veoma popularna imena za braću blizance Predrag i Nenad danas više nisu toliko česta. Nekoć su se nadijevala kad bi roditelji bili ugodno iznenađeni zato što su im se rodili sinovi, jedan kojega su željno čekali – Predrag, i drugi kojemu se nisu nadali – Nenad. Za blizance različita spola, pak, ovisno o očekivanjima roditelja, davali su se parovi imena Nada i Nenad.
Novija istraživanja, provedena za Zagreb od 1980. godine naovamo, pokazuju da je jedna četvrtina blizanaca dobila vezana imena. Najčešća su izrazno vezana imena, a to su ona koja počinju istim slovom, npr. Roko i Ruđer, istim slogom, npr. Marija i Martina, ili se ritmički podudaraju i rimuju, npr. Goran i Zoran, Darko i Marko, Mia i Tia. Mocijska ili parna imena nisu veoma česta, a najčešće je riječ o imenima Ivan i Ivana, Nikola i Nikolina, Petar i Petra te Danijel i Danijela. Nerijetko se u Zagrebu blizancima nadijevaju i imena prema hrvatskim knezovima, npr. Branimir i Domagoj,ili hrvatskim kraljevima, npr. Tomislav i Zvonimir. Katkad roditelji nadijevaju imena prema likovima iz književnosti – Filip i Leon te prema likovima iz popularnih pjesama: Valentino i Renato te Tina i Marina.